Jesam!

Svi mi u životu pravimo neke izbore. Neki su laki i jednostavni, a neki su pak teški i komplikovani. Međutim, odluka ili izbor jeste ono što definiše našu ličnost. Znao sam osjetiti kada je ljudima bila potrebna podrška, da istraju ili da odustanu. Hrabrost nema veze s tim. Nije hrabar onaj ko odluku ili izbor napravi, nego onaj ko stane iza iste i pokaže odgovornost u odnosu na istu. Ostati po svaku cijenu filantrop i onda kada osjećaš da preko ,,vatrene linije“ imaš mnogo mizantropa koji jedva čekaju da te neka otrovna strijela pogodi kako bi pao na koljena i lice zabio u blato, ispuštajući posljednji dah... Ontološka pobjeda je na strani filantropa jer je načelna i suštinska. Njega u životu vodi ljubav prema svima i svemu, a mizantropa hrani mržnja prema svakoj vrijednosti ljudskoj. Čovjekoljub se ne pita gdje je istina, jer je ona uvijek tamo gdje je ljubav. Ja na braniku svog altruizma, pored osmijeha koji me čuva od rođenja, imam sa desne strane Ivu Andrića, sa lijeve Mešu Selimoviću, ispod sebe tlo mojih predaka, a iznad sebe Onoga koji me voli. I šta mi može bilo ko? Ja nisam došao na ovaj svijet da bih se povlačio ispred komforista, koji niti smrde niti mirišu, nego da bih svojim životnim izborima pokazao koliko se bezrazložno bojimo da budemo ono zbog čega postojimo. Svoj jedini smisao, u svakom segmentu života, pronalazim u tome koliko sam učinio ili nisam prema drugome, koliko sam dao sebe i kako ću to sljedeći put učiniti bolje...Zaista, mnogo puta sam osjetio zadah smrti i često sam citirao riječi pokojnog Mome Kapora: ,, Smrt i ja smo na ti“ ,  jer sam uvijek bio svjestan tog realnog momenta. Smrt jeste produžena dimenzija života, ali je uvijek bolje imati dobar rezultat prije produžetaka. Međutim, takođe me je ovaj pisac naučio bitnu lekciju kroz svoje riječi : ,, Na sebi nosim ono što imam.U sebi nosim ono što volim.“ Zato sam uvijek ostao dosledan sebi i svom srcu i ništa ne tražim na silu. U svakom danu, ko me voli i poštuje, hvala mu. Ko me ne voli i ne poštuje,opet mu hvala, jer ja učim i od onog koji me ne voli a i od onoga koji me voli. Svako pravi svoj izbor. Tako isto i ja svoj, svjestan vremena i okruženja.  Neću da trujem svoj život nikakvim mržnjama, jer to nije ono što sam ja. Sablazan zna i hoće doći. Ali i prođe jer ne pronalazi svoju refleksiju u meni. Sada oni kod kojih je vlast stala u bradu ,,pošteno“ sude i prave svoj izbor, oni koji su se do juče zvali mojim prijateljima ne zovu da pitaju kako si i hvala im jer su me opet nešto naučili svojim izborom, ali me nisu promijenili jer ja i dalje volim sve ( a oni koji me zovu i pitaju kako mi je, volim još više jer su se pokazali u gomili ). Dakle, bilo je vremena kada sam prividno imao sve, a ustvari sam čitav taj put prešao birajući, da li da učinim taj teški izbor ili ne? Da li da provedem ostatak života varajući sebe i druge da sam ono što nisam, a htio sam biti, ( i bio bih da je bilo ljubavi ), ili da donesem tešku odluku koja će biti slabo razumljiva ali jedino ispravna? Ja sam svoju odluku donio i svoj izbor napravio, odlučio sam da budem tamo gdje mi je oduvijek mjesto. Tamo gdje je Ljubav ( a ne alternativa ), tamo gdje je razumijevanje i prijateljstvo ( a ne status i novac ), tamo gdje sam svjestan sebe i svog postojanja u odnosu na nekoga ( a ne radi potreba drugih da ne vidim odrastanje svojih sinova koji su mi dali smisao postojanja )... tu sam i ja. U vremenu svakakvih izbora, ja kažem, ONO ŠTO SAM BIO I ŠTO ĆU BITI, JESTE ONO ŠTO JESAM.