Iza izboranog lica i umornih ociju,u koscatoj ljusci koja je obavijala ono sto ja jesam,bio je uzviseni presto odakle su sve naredbe stizale. I sve bi bila jedna sjajna bozanstvena simfonija da je vrat mogao pomiriti vlast sa visine i vlast iz dubine i sirine. Jer ima jedno nepregledno polje u covjeku,jedna plodna ravnica od koje citav covjek zivi. U tom plodnom polju nasmijan i zadovoljan kovac kuje Srecu,sijac sije Ljubav,a Slobodan sije zastavu Slobode da svi iz daleka vide kako se vijori...I nikad tu nije noc.Uvijek je dan.
I svi budu u jednoj velikoj kuci koja se zove Srce,u polju koje nazvase grudi...
I kako se presto podizao u godinama zivota sve vise i vise,tako je rasla i nesloga izmedju vrijednih grudi i apsolutistickog i suverenog vladara kojeg su popularno zvali Mozak. Mozda je nekome popularno,ali meni daleko ljepse i umiljatije zvuci Srce, ime kuce u kojoj su svi slozni,kuca u kojoj svi Dobri mogu stati...
Vjerujte mi da je istina da i taj Mozak zivi od onih koji ispunjavaju srce i svima je to jasno,ali eto izgleda,jedino njemu nije...Mozda mu je i krivo sto je sve tako i sto mu je dopala uloga vladara,a da pri tome nije plemenit kao oni koji cine Srce. I tako poce Mozak slati svoju vojsku koju je nazvao Misli,da idu prvo zaplasiti one koji su u Srcu i koji cuvaju Srce trazeci im da ne smiju biti tako Dobri jer to ugrozava njegovu vlast. Svi u Srcu odbise to da cine.
Onda Mozak posla svu vojsku Misli na Srce i naredi im da ubiju Srecu,zarobe Ljubav,oduzmu Slobodanu Slobodu i skinu zastavu... I nastade velika bitka. Velika i plodna ravnica se pretvori u bojiste,u bitku nad bitkama. Nadirale su Misli u godinama koje su dolazile,ali je Srce odolijevalo,bez straha i bojazni.
Ono sto vojska Misli nije imala niti ce ikada,jesu Snaga Ljubavi koja nice na plodnoj ravnici, ostrica Srece otkovana u dubini grudi cijeg se zvuka otkova uplasio i sam Mozak, i neustrasiva Sloboda koja je dizala zastavu vise i vise i vise...da prkosi Mislima i njihovom vladaru....
Borba traje i dalje...
Trajace jos dugo...
Ali znam da ce na kraju Mozak zatraziti Milost kao pregovaraca i pokajace se.
A kada se Mozak sa Srcem izmiri,nestace bora na licu i oci ce se zatvoriti.
Pobijedice Dobro.
I svi budu u jednoj velikoj kuci koja se zove Srce,u polju koje nazvase grudi...
I kako se presto podizao u godinama zivota sve vise i vise,tako je rasla i nesloga izmedju vrijednih grudi i apsolutistickog i suverenog vladara kojeg su popularno zvali Mozak. Mozda je nekome popularno,ali meni daleko ljepse i umiljatije zvuci Srce, ime kuce u kojoj su svi slozni,kuca u kojoj svi Dobri mogu stati...
Vjerujte mi da je istina da i taj Mozak zivi od onih koji ispunjavaju srce i svima je to jasno,ali eto izgleda,jedino njemu nije...Mozda mu je i krivo sto je sve tako i sto mu je dopala uloga vladara,a da pri tome nije plemenit kao oni koji cine Srce. I tako poce Mozak slati svoju vojsku koju je nazvao Misli,da idu prvo zaplasiti one koji su u Srcu i koji cuvaju Srce trazeci im da ne smiju biti tako Dobri jer to ugrozava njegovu vlast. Svi u Srcu odbise to da cine.
Onda Mozak posla svu vojsku Misli na Srce i naredi im da ubiju Srecu,zarobe Ljubav,oduzmu Slobodanu Slobodu i skinu zastavu... I nastade velika bitka. Velika i plodna ravnica se pretvori u bojiste,u bitku nad bitkama. Nadirale su Misli u godinama koje su dolazile,ali je Srce odolijevalo,bez straha i bojazni.
Ono sto vojska Misli nije imala niti ce ikada,jesu Snaga Ljubavi koja nice na plodnoj ravnici, ostrica Srece otkovana u dubini grudi cijeg se zvuka otkova uplasio i sam Mozak, i neustrasiva Sloboda koja je dizala zastavu vise i vise i vise...da prkosi Mislima i njihovom vladaru....
Borba traje i dalje...
Trajace jos dugo...
Ali znam da ce na kraju Mozak zatraziti Milost kao pregovaraca i pokajace se.
A kada se Mozak sa Srcem izmiri,nestace bora na licu i oci ce se zatvoriti.
Pobijedice Dobro.
Нема коментара:
Постави коментар