Ovaj dan sam odlučio započeti sa https://www.youtube.com/watch?v=k1WEj8lNb-0&index=2&list=RDlOj1rmX6nDk pa stoga i ne čudi ogromna tajanstvena povezanost moga bića i neutoljiva žeđ za riječima Dostojevskog, Hemingveja, Bukowskog...Jer negdje duboko u sebi, ja znam da sam sa njima,gledam na svijet njihovim očima, silno se upirem kako bih im bio bliži...I želim da me Karl Gustav Jung i Vladeta Jerotić, odvedu , kako bih naučio barem jednu neizgovorenu riječ od onoga što je vrijedno.I oni me kao malo dijete odvedoše tamo odakle sam mogao da vidim, kako u božanstveno sunčanom danu, u hladu hrastovih krošnji, kraj bistre planinske rijeke,sjede na starim panjevima njih trojica. Izdaleka raspoznajem Čovjeka koji Voli, Čovjeka koji Oprašta i Čovjeka koji Pomaže.Smiju se i dijele najvrijednije što imaju, dok rijeka mirno teče.... Pokazuju šta je vjekovno drugarstvo... Pogledam na nebo i vidim kako je frula svojom dušom izvezla od oblaka ime Balkan. Odjednom, ja sam na tim oblacima i odozgo vidim Ljubav i žalost, rat i mir, povezanost i razdvojenost, predrasude i povjerenje,smijeh i plač, stradanje i rađanje, Život i smrt...
Razmišljam i govorim sam sebi kako je čovjek ispod tog balkanskog oblaka drugačiji od ostatka svijeta. Jer u njemu je sve i ništa u isto vrijeme. Bezbroj nevidljivih boja, šareni milje, koje njegovo srce šalje u tri takta. I čuje se: ,, Bio sam...Jesam...Biću." Kao svečana zakletva.
Da li je to balkanac odlučio da izmiri Braću Karamazove, ne obazirući se na Zločin i Kaznu?
Starac i more se vezaše prijateljstvom? Da li je obilježeni autsajder iz mraka shvatio da ima slobodu i pravo izbora dok hrabro hoda kroz vatru? Jeste,desilo se. Neko je otvorio prozor i Svijest je ušla. Ne na velika vrata, već na prozor. Ali je ušla. I za kratko vrijeme je postala dominantna. Oslobođena od svih granica, lokalizama i pretpostavki, snažna i argumentovana. Svuda prisutna i temeljita. Potpuni i univerzalni reunion. Kreće ispod balkanskog oblaka, na furioznim talasima ove frule, razigrana i raspjevana... Voljena, Opraštajuća, Pomažuća... I ona dalje ulazi bez kucanja, bez najave, snagom svoje jedinstvenosti oslobađa Ljubav od žalosti, daje mir bez rata, povezuje a ne razdvaja, vjeruje i nije sklona predrasudama, nagoni suze od smijeha a ne od plača, rađa i nikad ne abortira, Živi vječno i nikad ne umire.... Vazduha ima dovoljno za sve, dišite i budite radosni zbog toga.
Razmišljam i govorim sam sebi kako je čovjek ispod tog balkanskog oblaka drugačiji od ostatka svijeta. Jer u njemu je sve i ništa u isto vrijeme. Bezbroj nevidljivih boja, šareni milje, koje njegovo srce šalje u tri takta. I čuje se: ,, Bio sam...Jesam...Biću." Kao svečana zakletva.
Da li je to balkanac odlučio da izmiri Braću Karamazove, ne obazirući se na Zločin i Kaznu?
Starac i more se vezaše prijateljstvom? Da li je obilježeni autsajder iz mraka shvatio da ima slobodu i pravo izbora dok hrabro hoda kroz vatru? Jeste,desilo se. Neko je otvorio prozor i Svijest je ušla. Ne na velika vrata, već na prozor. Ali je ušla. I za kratko vrijeme je postala dominantna. Oslobođena od svih granica, lokalizama i pretpostavki, snažna i argumentovana. Svuda prisutna i temeljita. Potpuni i univerzalni reunion. Kreće ispod balkanskog oblaka, na furioznim talasima ove frule, razigrana i raspjevana... Voljena, Opraštajuća, Pomažuća... I ona dalje ulazi bez kucanja, bez najave, snagom svoje jedinstvenosti oslobađa Ljubav od žalosti, daje mir bez rata, povezuje a ne razdvaja, vjeruje i nije sklona predrasudama, nagoni suze od smijeha a ne od plača, rađa i nikad ne abortira, Živi vječno i nikad ne umire.... Vazduha ima dovoljno za sve, dišite i budite radosni zbog toga.
Нема коментара:
Постави коментар