Ljubav...kazu da se na toj emociji odrzava citav svijet,od mikrokosmosa do makrokosmosa.Ljudi se plase da budu ono za sto su stvoreni.A stvoreni su da vole.Da vole i da budu voljeni.Biohemijski proces unutar svakog bica.Osjecas,ne trebas da vidis.Sakriveno od razuma.Negdje u covjeku,neki kazu u srcu...Tajna koja povezuje sve.A onda pitanje koje postavljamo sami sebi:Zasto nam je sve ovako? Zasto ne mozemo da napravimo taj sklad,tu harmoniju? Otkud ovoliko zla? Moj stav je da trazimo ,,logican" odgovor na nesto sto nema veze sa logikom.Jer Ljubav nije logicna.Hocemo da je zatvorimo u mracan prostor racionalnog.Tako je sve jednostavno.A mi pravimo nepotrebne komplikacije.Zelimo da budemo pametni.Da,zelimo.Zelimo,sto je najgore od svega,da budemo pametni radi drugih,zbog toga sto se to od nas ocekuje.Poistovjecujemo svoje slobodno postojanje sa etikom zivota,pokusavamo pomiriti ljubav i pravila.Ljubav nikad nije upoznala pravila,iako su pravila cesto puta zeljela da upoznaju Ljubav,do tog susreta nikad nije doslo,jer je Ljubav odbijala taj susret. Ljubav je Slobodna,zato je pravila ne interesuju.
Ljudi zive zivot po pravilima,i pitaju se koliko je potrebno dodatnog truda,pa da bi neko vidio kako zbog tih pravila treba da imaju drugaciji status.Nazalost,oni vremenom ostaju prazni jer im pravila nalazu da ne smiju Slobodno voljeti.Da bi bio slobodan voljeti,prvo se moras osloboditi.Evolucija a onda revolucija.Svugdje oko nas hipokrite i kukavice.Slamaju zrno hrabrosti i odvaznosti sakriveno za ,,crne dane" u jadnom covjeku.A covjek i dalje trazi potvrdu svog postojanja u drugom covjeku.Opet po nekom pravilu.I uglavnom,ostaje razocaran jer je tom drugom opet neko drugi vec ranije unistio to zrno hrabrosti i teznje za promjenom.Dani prolaze,covjek vise ne govori,osim sto mora...Smije se i zivi na silu,prikriva svoje pravo JA jer se boji da ga neko drugi ne ugrozi.Vjecnu zedj za Ljubavlju mijenja vjecni strah zbog neuspjeha. Uporedimo biljku u saksiji i biljku u prirodi.Biljka u saksiji zbog nemara i nedostatka svjetlosti i vode,jednostavno umire i nestaje...Jer se covjek ,,brine" o njoj.Brine se ,,pravilno". Biljka u prirodi ne strahuje za svoj opstanak,ima sklad i harmoniju sa svim sto je okruzuje jer zivi u tisini,neopterecena strahom,sa dovoljno vode i svjetlosti,vraca Ljubav svom idejnom tvorcu jer zbog toga je tu,zato sto postoji...I svaki list koji padne na zemlju,svaka kap rose u cik zore,svaki suncev pogled vodi ka jednom a to je sav smisao u ljepoti zivljenja.Nema lazi,nema licemjerja,nema straha,nema ocaja...Samo Sloboda i Ljubav.Istina o zivotu....
Ne bojim se,ne strahujem,ne zelim pravila!
Hocu da budem Slobodan i da volim jer je to najbolje sto znam da radim.Volim sve bez izuzetka.Vidim uvijek ono bolje i to i drugima zelim.Ne osudjujem da mi ne bi bilo sudjeno.
Bio sam okovan u pravila koja su podrazumijevala ,,ljubav".Dobrovoljno.
Prevaren.Prevaren.Prevaren.Tu gdje su me doveli i rekli da je i Ljubav tu,bilo je mjesto ljudske golgote i pustosi.Odavno su otjerali Ljubav odatle...
Nisam znao dugo vremena kako da izadjem.A onda me je Ljubav pozvala sebi i oslobodila me...
Ljudi zive zivot po pravilima,i pitaju se koliko je potrebno dodatnog truda,pa da bi neko vidio kako zbog tih pravila treba da imaju drugaciji status.Nazalost,oni vremenom ostaju prazni jer im pravila nalazu da ne smiju Slobodno voljeti.Da bi bio slobodan voljeti,prvo se moras osloboditi.Evolucija a onda revolucija.Svugdje oko nas hipokrite i kukavice.Slamaju zrno hrabrosti i odvaznosti sakriveno za ,,crne dane" u jadnom covjeku.A covjek i dalje trazi potvrdu svog postojanja u drugom covjeku.Opet po nekom pravilu.I uglavnom,ostaje razocaran jer je tom drugom opet neko drugi vec ranije unistio to zrno hrabrosti i teznje za promjenom.Dani prolaze,covjek vise ne govori,osim sto mora...Smije se i zivi na silu,prikriva svoje pravo JA jer se boji da ga neko drugi ne ugrozi.Vjecnu zedj za Ljubavlju mijenja vjecni strah zbog neuspjeha. Uporedimo biljku u saksiji i biljku u prirodi.Biljka u saksiji zbog nemara i nedostatka svjetlosti i vode,jednostavno umire i nestaje...Jer se covjek ,,brine" o njoj.Brine se ,,pravilno". Biljka u prirodi ne strahuje za svoj opstanak,ima sklad i harmoniju sa svim sto je okruzuje jer zivi u tisini,neopterecena strahom,sa dovoljno vode i svjetlosti,vraca Ljubav svom idejnom tvorcu jer zbog toga je tu,zato sto postoji...I svaki list koji padne na zemlju,svaka kap rose u cik zore,svaki suncev pogled vodi ka jednom a to je sav smisao u ljepoti zivljenja.Nema lazi,nema licemjerja,nema straha,nema ocaja...Samo Sloboda i Ljubav.Istina o zivotu....
Ne bojim se,ne strahujem,ne zelim pravila!
Hocu da budem Slobodan i da volim jer je to najbolje sto znam da radim.Volim sve bez izuzetka.Vidim uvijek ono bolje i to i drugima zelim.Ne osudjujem da mi ne bi bilo sudjeno.
Bio sam okovan u pravila koja su podrazumijevala ,,ljubav".Dobrovoljno.
Prevaren.Prevaren.Prevaren.Tu gdje su me doveli i rekli da je i Ljubav tu,bilo je mjesto ljudske golgote i pustosi.Odavno su otjerali Ljubav odatle...
Nisam znao dugo vremena kako da izadjem.A onda me je Ljubav pozvala sebi i oslobodila me...
Нема коментара:
Постави коментар