Tama je zarobljena svjetlost

Crkvena zvona.Tako lijep zvuk iz neke druge dimenzije kao da sijece svakodnevnicu i pomaze srcu da uskladi nemirne otkucaje iz tijesnih grudi... Osvanuo je jos jedan dan.Sa sumaglicom koja se podize iznad zemlje,kao dusa koja izlazi iz covjeka,cekam Sunce da mi pokaze da sam ziv.Vidi,stvarno sam ziv.Danas na Miholjdan,Sunce inace sija jace,jer ima nas kojima je potrebno radi tame koju mnogo bolje podnosimo od ostalih.Skrinja,kljuc koji nosim da je otvorim,i blago koje je u njemu,cuvamo tama u staroj skrinji i ja...Danas sam je otvorio da se uvjerim da je blago tu,da ga malo i Sunce vidi,a onda cu ga opet zatvoriti,doduse sa malo ljepsom tamom. Ja ne znam za drugo ljeto nego za ovo miholjsko...
I tako citav zivot.Par suncevih dana pred zimu koja uvijek nesto prijeti,nekom hladnocom...Nije ni ona vise tako ozbiljna.Nije ni dostojna svog imena.Prijeti,ali umjesto straha,pomalo cinicno,kao da vara svo vrijeme...Ovaj zivot u godini jedino ispuni ovo miholjsko ljeto.Izvjesno je svake godine.Zasad. Nikad nije prevarilo.
Kada bih se odlucio da nekome dam blago iz skrinje,to bi sigurno bilo u miholjsko ljeto.Samo skrinju...
Nju ne bih mogao da dam nikome,nekako sam se vezao za nju.Cak i kada bih je praznu cuvao,a da izgubim kljuc,znao bih da postoji drugi cuvar unutra,ona tama koja zna sve tajne blaga...
A za Miholjdan,opet bi na neki nacin,pa barem i kroz kljucaonicu,tama izasla vani, a radi toga da udje ona ljepsa,koju ce poslati tek izaslo Sunce iznad zvonika crkve...

Ne vidi se Sunce kroz ogledalo

Moram priznati da mi jako odgovara sto sam poceo pisati.Onima koji citaju,ne znam kako je,vjerovatno,nista spektakularno.Recenice,mozda gramaticki neuredjene,smisao nekad izostavljen,mozda jednostavan a mozda komplikovan sadrzaj,uglavnom ja sam svjestan da nisam perfekcionista,i da ne zelim ni ostaviti takav dojam.Razlog zbog kojeg pisem jeste nacin da razotkrijem sebe.Svima.Ovaj put uzecemo temu prihvatanja razlicitosti.
Koliko je do auditorijuma toliko je i do elokventnosti.Problem dakako nastaje kada okruzenje svaki misaoni trud dozivljava na izvjestan nacin kao fikciju.Naravno ne generalizujem,jer se uvijek nadje poneka osoba da okrijepi iscrpljenog trudbenog sagovornika i na cudesan nacin,bez obzira koliko razgovjetno i razumno govorio,ipak ga shvata.Medjutim,mnogo vise situacija je u kojima smo nekako spontano dozivjeli,da bez obzira na trud i kvalitet obrazlaganja neke zivotne situacije,nemamo potrebnu povratnu informaciju,kao potvrdu potpunog razumijevanja.Skepsa nas nacinje,cak i dok pricamo sa nekim,pa kazemo,da li smo se bas toj osobi trebali otvoriti? Da li me zaista ne razumije ili se samo pretvara? Da li me osudjuje ili je nezainteresovana? Sa koliko objektivnosti je zapoceo razgovor pa je mozda presao u krajnje subjektivno? Mozda je previse indolentnosti presudilo pa sam bio nejasan?...
Temeljno,licnosti su razlicite i jedinstvene.Kao otisak prsta.To sto je nasa opsta potreba da budemo prihvaceni na nacin kako to nama odgovara,jeste refleksija sputanosti i iracionalnosti,cesto i emotivnim barijerama opasani,srljamo dokazivajuci kako je uvijek nesto drugo presudno za ono kakvi smo.Nisam slab ako priznam slabost.Slabost pokazujem onda kada je sakrivam i predstavljam se kao neko ko nije umjesto da prihvatim da sam razlicit,i da kazem,(pa cak iako slabost nije toliko ocigledna) kako me svjesnost o nedostatcima i razlicitosti upotpunjuje u svakom pogledu.To je jednostavno primarna tacka polazista za dalje usavrsavanje koje nije periodicno nego kontinuirano i dinamicno.Empatija je stanje blazenstva i nekako mislim kada bi covjek dozivio preporod na nacin da se oslobodi egocentricnosti kroz mnogo vjezbe,da preusmjeri tok svoje egzistencijalne bujice,da ne bude uvijek on i samo on predmet samopostovanja ili jos gore samoobozavanja,vidjece da postoje i drugi ljudi u kojima ce naci slicnost i biti lakse prihvacen i razumljiv.Ali se moramo odreci sebe.To je najtezi i najgori proces.Kao da se ponovo radjamo i dolazimo na ovaj svijet.Borba da kroz mukotrpno ponovno radjanje zadobijemo pravog sebe,jeste ustvari borba leptira koji izlazi iz svoje cahure.Sve do tada je neprimjetan,ali kad rasiri svoja krila,on je izuzetno lijep.Pomoc u tom procesu ponovnog samosvjesnog radjanja ne trebamo traziti od drugih,jer je samostalno zalaganje i trud,jedina plata koju cemo cijeniti.Sve dok ne shvatimo koliko smo razliciti,ali u isto vrijeme i koliko nas ta razlicitost upotpunjava,pa onda da umjesto jadikovanja odustanemo od sebicnog JA,bicemo nerazumljivi za druge jer je u artikulaciji sifra koja nevidljivo zeli da dominira nad onim od koga trazimo ,,objektivnost,, koja je ustvari nerealna,jer zelimo da nas taj koji slusa u potpunosti podrzi,a ne da nas kritikuje i uputi na dobro.Umjesto sebicnosti odaberite borbu za empatijom,ne kukajte i ne gledajte vise sami sebi u ledja dok putujete zivotnom stazom.Ako zelite sagledati ljepotu razlicitosti,onda pogazite ono sto ste do sad podrzavali u sebi.Ne hranite svoj ego,jer skodite i sebi i drugima.Izgradite jaku samokritiku.Popljujte svoju izmisljenu ljepotu.Jer to nije ljepota. Borite se vise za druge nego za sebe i tek onda cete shvatiti da je vase samo ono sto ste dali.A covjeku pruziti priliku da ga razumijete i prihvatite onakvog kakav jeste,najveci je podvig.Sa tog vidika vidjecete izlazak Sunca,skroz drugacije.Osjeticete da ste zasluzili svaki njegov zracak.

Samospoznaja

Iz koliko susreta sa onim sto nas okruzuje smo ustvari upoznali sami sebe? Najcesce smo vinovnici neke neophodnosti po kojoj sasvim bezbrizno prihvatamo automatizam sopstvenosti.Medjutim,da li je to zaista tako? Imali ste sigurno bezbroj situacija u kojoj na prvu impresiju,dok se ,,upoznajete sa nekim",iako se kaze ime,ustvari,nikad ne zapamtite.Taj automatizam je upravo izgovaranje imena dok pravi impresivni momenat ostaje na vizuelnom ili culu mirisa.I tako mogu proteci godine do nekog sljedeceg susreta,i vi sigurno necete zapamtiti ime,ali cete zapamtiti lik ili miris.Receptori koji nam prenose utisak u arhivu pamcenja su ono sto nas karakterise.Npr.,nisu svi ljudi vrijedni tolike paznje,ali je nekad dovoljan jedan susret sa osobom i taj susret vam moze promijeniti zivot.Ono ,,nesto"...

E to ,,nesto" je razlog za reakciju koja dolazi usled interakcije dva bica.Podudarni kodovi.Sublimacija.

I na kraju konfiguracija.Ne desava se to svima,niti tako cesto,ali prepoznati polaritet ,,namagnetisane" srodne licnosti jeste ustvari razlog zbog kojeg vecina zivi nadajuci se da ce biti udostojeni toga.Nekad.Negdje....

Provesti zivot na nacin da upoznavajuci srodnu dusu,ustvari upoznajemo,sami sebe jeste vrhunac bitisanja.

,,Zivis ti i u meni,i zivim ja u tebi...Mi polako postajemo Jedno i Jedinstveno.Cak i vanvremenski..."

Zar nije najbolji nacin samospoznaje,ustvari,uspostaviti relaciju Ja u odnosu na Ti? Tek tada dobijamo povratnu informaciju,da ako postojis Ti,postojim i Ja. Radost zivljenja jeste simbioza,uzajamno potvrdjivanje identiteta po uzoru na Savrsenu Radost u Savrsenoj Ljubavi. Da,to postoji.Samo umjesto da upoznajemo sebe i onoga kraj sebe,mi surevnjivo branimo integritet iako on nicim nije ugrozen osim ranjivim egoizmom iz kojeg se nista bozansko ne radja.Plodovi izostaju.Sebicnost nadvlada covjekoljubivost.Zato neki ljudi samo ponekad bljesnu,ali se brzo zatvaraju u svoj oklop,ne ostavljajuci prostora,da ih neko upozna onakve kakvi zaista jesu,a samim tim i oni nikoga ne upoznaju.

Zivot u zabludi.Strah od nepoznatog.A kako drugacije upoznati nepoznato!?

Biti otvoren prema drugima znaci biti otvoren za druge.Ne plasim se onoga sto jesam jer od toga nemam gdje pobjeci.A upravo onakav kakav jesam,ja sam ustvari prepoznatljiv sebi i drugima.Za one koji me upoznaju slijedi prilika i da otkriju sebe kroz ono sto sami jesu.

Samoidealizacija- uzrok propale zajednice

Da li je bilo kakav oblik zajednice moguce ostvariti ako pored sebe imate osobu koja ima samoidealizovanu predstavu o sebi? Tacnije,osoba koja u svom ,,perfektnom sistemu sistemu vrijenosti" ne priznaje da je u stanju napraviti gresku!? Bilo kakvu?? Dakle,osoba koja je bezuslovna u ispravnom nacinu zivota? Mislim da je bilo kakav oblik zajednice sa takvom osobom jesnostavno nemoguc.Takvi ljudi,po pravilu,ne manifestuju destruktivno ponasanje u startu,i ubijedjeni u konacnu totalitarnu ispravnost i samoodrzivost davno izgradjenih stavova,svaku razlicitost u odnosu na ono sto sami jesu,dozivljavaju krajnje licno i uz intezivan otpor promjene misljenja,ne odustaju cak ako im se se decidno i empirijski dokaze da nisu u pravu.Ako bi se nekad i desila rijec IZVINI ili OPROSTI to nikako ne smije da bude drustveni momenat u krugu vise ljudi,nego sa sto manje ,,svjedoka" koji bi to mozda okarakterisali kao slabost sto se svakako ne podudara sa vjestackom umisljenom superiornoscu.Ova vrsta asocijalizacije reprodukuje hipersenzibilitet koji prerasta u frustracije i apatiju.Ono sto bi moglo djelimicno izazvati iskrenu empatiju podrazumijeva pokusaj ostvarivanja alter ego momenta u najblizim licnostima koji ili imaju takoreci kongenitivni autoritet(obicno majka) ili su to osobe kojima se sistematski slama autohtoni karakter(djeca) odnosno osobe nad kojima se zeli postici kontrola iako su vec formirane licnosti(supruznik,partner).Taj fenomen ignorisanja razlicitosti cesto ili skoro uvijek ima formu prisilnog i onaj ko nije u stanju da izadje na kraj sa takvim tipom licnosti cesto odustaje pokusavajaci naci izlaz iz kriticne situacije integrisuci se ponovo u emotivni i drustveni oblik zivota,najprije kroz alternativu a onda sasvim iskreno priznavajuci sopstveni poraz u pogledu odabira zajednickog zivota,npr.brak,vjerujuci u sopstvenu asertivnost i sklonost ka empatiji,pronalazi svoju oazu u kojoj ce ponovo razvijati samopouzdanje i ambicije vezane za uspjeh u zivotu,radu i ljubavi.Ako pak,stanje agonije potraje dugo,nastaju degenerativne promjene na zdravoj licnosti u takvoj zajednici i projavljuju se psihosomatske promjene koje mogu napraviti konacni haos.Recimo,brak kao primjer takvog haoticnog stanja,prouzrokuje ogromnu stetu.Ukoliko zdrava zajednica koja bi trebala biti izgradjena na ljubavi gdje se JA i TI pretvara u MI i gdje na svijet dodju novi zivoti kao najveca sreca i blagoslov,budu zamijenjeni krajnje perfidnim,neuroticnim i manipulativnim sposobnistima osobe koja svo vrijeme svog postojanja u zajednici dozivljava kao moguci atak na samoidealizovanu svijest fragmentno isprofilisane licnosti ima za rezultat konacni raspad takve zajednice koja nema uspjesnu formu samoodrzivosti. Ako bi se nedostatci funkcionalnosti pokusali prikriti tolerantnim i defanzivnim oblikom,to bi za neuroticnu i shizoidnu osobu bila ,,hrana" za jos vecu dozu asocijalne agresivnosti,jer iza paravana ,,normalne" i sasvim pristojne licnosti stoji sociopata koji ne priznaje sopstvene greske (jer kako ce ih priznati,ako ih ne uocava) i obicno za sve sto se desava pronalazi krivca u osobi koja je zrtva takvog odnosa.Za druge,eticki i normativni principi su dovoljni da bi neuroticna osoba zadrzala svoj prepoznatljivi drustveni status koji puno ne odaje niti puno percepira,jednostavo drzi svoj kurs sve dok joj drugi povladjuju i dok ne postoji sukob misljenja.Na ove kompleksne situacije,covjek koji jos moze uociti pocetnu fazu prije nego sto i sam postane ugrozen,treba potraziti strucnu pomoc i savjet,ukoliko osoba sa opisanom simptomatikom pristane na to.Jer je najgori epilog ukoliko u emotivno napetoj situaciji,ispunjenoj tenzijama pokusamo biti psihoterapeut onome s kim zivimo.Taj pokusaj autoriteta ce po utvrdjeno-iskustvenom scenariju prerasti u nezdravi komparativni rivalitet.
Djeca iz takve zajednice nikako ne smiju biti kolateral,vec im se po svaku cijenu treba obezbjediti sto veca autonomija da uz pravilan pedagoski odgoj izrastu u zdrave,samostalne i socijalno-karakterne licnosti.

Pravila zivota i Sloboda Ljubavi

Ljubav...kazu da se na toj emociji odrzava citav svijet,od mikrokosmosa do makrokosmosa.Ljudi se plase da budu ono za sto su stvoreni.A stvoreni su da vole.Da vole i da budu voljeni.Biohemijski proces unutar svakog bica.Osjecas,ne trebas da vidis.Sakriveno od razuma.Negdje u covjeku,neki kazu u srcu...Tajna koja povezuje sve.A onda pitanje koje postavljamo sami sebi:Zasto nam je sve ovako? Zasto ne mozemo da napravimo taj sklad,tu harmoniju? Otkud ovoliko zla? Moj stav je da trazimo ,,logican" odgovor na nesto sto nema veze sa logikom.Jer Ljubav nije logicna.Hocemo da je zatvorimo u mracan prostor racionalnog.Tako je sve jednostavno.A mi pravimo nepotrebne komplikacije.Zelimo da budemo pametni.Da,zelimo.Zelimo,sto je najgore od svega,da budemo pametni radi drugih,zbog toga sto se to od nas ocekuje.Poistovjecujemo svoje slobodno postojanje sa etikom zivota,pokusavamo pomiriti ljubav i pravila.Ljubav nikad nije upoznala pravila,iako su pravila cesto puta zeljela da upoznaju Ljubav,do tog susreta nikad nije doslo,jer je Ljubav odbijala taj susret. Ljubav je Slobodna,zato je pravila ne interesuju.
Ljudi zive zivot po pravilima,i pitaju se koliko je potrebno dodatnog truda,pa da bi neko vidio kako zbog tih pravila treba da imaju drugaciji status.Nazalost,oni vremenom ostaju prazni jer im pravila nalazu da ne smiju Slobodno voljeti.Da bi bio slobodan voljeti,prvo se moras osloboditi.Evolucija a onda revolucija.Svugdje oko nas hipokrite i kukavice.Slamaju zrno hrabrosti i odvaznosti sakriveno za ,,crne dane" u jadnom covjeku.A covjek i dalje trazi potvrdu svog postojanja u drugom covjeku.Opet po nekom pravilu.I uglavnom,ostaje razocaran jer je tom drugom opet neko drugi vec ranije unistio to zrno hrabrosti i teznje za promjenom.Dani prolaze,covjek vise ne govori,osim sto mora...Smije se i zivi na silu,prikriva svoje pravo JA jer se boji da ga neko drugi ne ugrozi.Vjecnu zedj za Ljubavlju mijenja vjecni strah zbog neuspjeha. Uporedimo biljku u saksiji i biljku u prirodi.Biljka u saksiji zbog nemara i nedostatka svjetlosti i vode,jednostavno umire i nestaje...Jer se covjek ,,brine" o njoj.Brine se ,,pravilno". Biljka u prirodi ne strahuje za svoj opstanak,ima sklad i harmoniju sa svim sto je okruzuje jer zivi u tisini,neopterecena strahom,sa dovoljno vode i svjetlosti,vraca Ljubav svom idejnom tvorcu jer zbog toga je tu,zato sto postoji...I svaki list koji padne na zemlju,svaka kap rose u cik zore,svaki suncev pogled vodi ka jednom a to je sav smisao u ljepoti zivljenja.Nema lazi,nema licemjerja,nema straha,nema ocaja...Samo Sloboda i Ljubav.Istina o zivotu....
Ne bojim se,ne strahujem,ne zelim pravila!
Hocu da budem Slobodan i da volim jer je to najbolje sto znam da radim.Volim sve bez izuzetka.Vidim uvijek ono bolje i to i drugima zelim.Ne osudjujem da mi ne bi bilo sudjeno.
Bio sam okovan u pravila koja su podrazumijevala ,,ljubav".Dobrovoljno.
Prevaren.Prevaren.Prevaren.Tu gdje su me doveli i rekli da je i Ljubav tu,bilo je mjesto ljudske golgote i pustosi.Odavno su otjerali Ljubav odatle...
Nisam znao dugo vremena kako da izadjem.A onda me je Ljubav pozvala sebi i oslobodila me...